Iole pazljivijem citaocu knjige zapet ce za oko bar dvije stvari. Prva je da ponudjene reportaze, zapisi i intervjui datiraju prakticno iz druge polovine odbrambeno-oslobodilackog rata. Za to postoje objektivni razlozi.

Jedan od nas dvojice je u to vrijeme, koje ovdje nije zastupljeno, bio pripadnik Oruzanih snaga BiH i boravio u sumama Grepka, Igmana, Treskavice i Bjelasnice, usput biljezeci u svoj ratni dnevnik najvaznije dogadjaje. Kad su dozvoljavale komunikacije sa normalnim svijetom, ako ga je tada uopce bilo, slao je priloge sarajevskim “Vecernjim novinama” i zenickoj “Drini”. Uglavnom su se odnosili na ratne zlocine cetnika u istocnoj Bosni, sto se, opet, tematski ne uklapa u ovu knjigu.

Na jednom od ratnih zadataka, kad je trebalo odvesti kolegu oficira iz brigade njegovoj majci u Hercegovinu i, u porodicnoj atmosferi, saopciti mu najcrnju mogucu vijest - da mu je granata u Sarajevu ubila starijeg sina gimnazijalca, a mladjeg tesko ranila, prvi put smo se nas dvojica sreli i odmah sprijateljili.

Drugi od nas tada je pisao za vise redakcija (“Oslobodjenje”, “Una”, RTV BiH...), ali je sudbina htjela da je, u jednom od napada HVO-a na Jablanicu, izgorjela kuca u kojoj je, kao prognanik iz Gacka, stanovao, a sa njim i njegove licne stvari i dragocjena arhiva.

Jos uvijek nismo uspjeli doci do tekstova i ostale gradje iz prvih dviju godina rata.

Nismo mogli ni slutiti da cemo, ubrzo nakon naseg prvog susreta, postati - uz fotoreportera Fuada Focu - poznati Ljiljanov tandem i da cemo obilaziti prakticno sva ratista u zemlji, posebno u zonama odgovornosti Prvog, Cetvrtog, Petog i Sestog korpusa, rukovodeci se plemenitom idejom da na terenu zabiljezimo presudne ratne dogadjaje, sudbine obicnih ljudi, velikih junaka i patriota.

Drugi problem je u cinjenici sto se citaoci mogu zapitati zasto ovakva knjiga pet godina nakon rata, kad mnogi zele, a neki nas na to i nagone, da se ratne traume prepuste pojedinacnom sjecanju i opcem zaboravu. Upravo nam je to bio motiv da se knjiga ipak stampa, da se ne zaboravi ono sto se ne smije zaboraviti. Mnogi borci nisu ni bili u prilici na ratistu citati “Ljiljan”. A sto je jos gore, mnogih junaka nasih prica vise nema medju zivima. Nadamo se da, samo zbog njih, njihovih saboraca, djece i najblize familije, nismo pogrijesili sto smo se pobrinuli da se ova knjiga nadje pred vama.

 

Autori